"Divljakušo... pripitomiću te kad tad."
"Misliš li da ćeš moći?"
"Siguran sam!"

Smijala se njegovoj samouvjerenosti...

* * *

Lagano je izašla iz jednog života, zatvorila vrata, zaključala ih i bacila ključ... za svaki slučaj, ako u trenucima tuge poželi da se vrati. Ponijela je samo jedan zavežljaj: dvije fotografije i pismo, a onda je usput izvadila karticu iz telefona, ubacila je u zavežljaj i sve zajedno bacila u kontejner. Otišla je u nepoznatom pravcu i više je niko nikada nije vidio...

* * *

On je uporno birao njen broj i nadao se da će se javiti, da joj objasni zašto predhodnih dana nije zvao. On je uporno zvao i dobijao odgovor "Mobilni pretplatnik trenutno nije dostupan, molimo vas pozovite kasnije..." U smiraj dana, sjeo je na klupu, naslonio glavu na šake i tako zauvijek ostao. Kažu, još uvijek je u istoj pozi, na toj istoj klupi, kao spomenik jednom nesporazumu, na koji svake godine, samo u doba kad cvijetaju neveni, slijeću vrapci...